Izgužvana i bačena
maskirana spokoj…
…oplakivana, naricana,
besnilom zatrovana
poslednja kap iz tvog
oslepelog oka.
Beskrajan pad,
trenutni sjaj,
kao i sve te godine
što ti se u srce urezaše.
Uzdah i pogled smrtnika,
ni reč više.
Dok se svet obrće,
dok lepota struji,
tvoja lista razloga
olako beše oborena.
Proceđen i sažvakan
mašinom ovdašnjosti
izgubio si sebe.
Postao si kaša pokleklih.
Sada te svako može
okusiti…







Šta misliš?
Prikaži komentare / Ostavite komentar